Blog o peripetijama svakodnevice

Blog sam odlučio pisati na  nagovor jedne kolegice koja nažalost više nije među živima, Ovo je njezina zasluga ;) Sebično ću se dotaći svog prošlog života prije pjesama i poezije kao i bližnjih koji igraju veliku ulogu u mom životu..Čitat ćete kako razmišlja Černov. Hvala što ste posjetili moj blog.

Rođendanski blog

Prošlo je dugo vremena i svašta se toga dogodilo u ovom mom "šarenom svijetu".

Lete mi lete tridesete, što bi zapjevala Seve a napisala Marina Tucaković.

Trideset i sedmu punim..još malo pa "kornar lit" što bi rekli Istrijani.

Mlađahan sam još uvijek jer tridesete su nove dvadesete. Tako barem kažu a ja definitivno potpisujem. Stoga ćemo im vjerovati na riječ.

Još sam uvijek mlad, lud i zaljubljen...

Koliko mogu sažeti u par redova neka značajna događanja?

Još uvijek imam strast prema primarnom poslu, no promjena na bolje je ta što sam uspio zasijati kao zvijezda Danica i malo pomaknuti svoje granice izdržljivosti za jednu stepenicu više.

Čak me je i jedan gost opsovao. Tako nešto sam doživio prvi put u životu. 

Došao je nako radnog vremena i tražio jesti. Odgovorih mu da smo zatvoreni na što mi je odbrusio :"FUCK YOU MAN! " 

Palo mi je na pamet da mu se sjetim majke ali ja sam fino odgojen pa je ostalo sve na mute mode. 

Kao i u svemu u životu vodim se "medvjeđim koracima" naprijed.

Otkriće kao samog sebe je definitivno čitanje Tarot karata.

Ovo je bila strast koja je tinjala u meni dugo vremena.

Sve dok nije došlo vrijeme da i to izađe na površinu.

Nakon naručenih karata i odgovarajuće literature odlučio sam malo proučavati tu drevnu vještinu proricanja ljudske budućnosti.

Nakon prvog čitanja ostao sam u čudu kako mogu vidjeti neke stvari "iza same karte. Odnosno neka njena skrivena značenja koja nužno nemaju bukvalno značenje iste.

Cijelih devet mjeseci me drži ta ljubav prema kartomantiji i sve sam bolji i bolji jer je odaziv i više nego pozitivan.

Također sam razvio i ovisnost prema špilovima karata pa ih imam oko desetak jer nije svaki za svaku energiju.

Još jedan način zarade...

Uz Tarot mogu reći da sam ponosan jer je pjesma Križ dobila svoje muzičko ruho i naišla na jako dobar odaziv radio postaja s obzirom da nam je prva s kojom smo moj tim i ja odlučili izaći u javnost.

To je balada kojom sam ogolio dušu i slobodno ću reći moja osobna karta kao sanjara i umjetnika.

Uskoro ulazim u studio snimiti pravu blagdansku pjesmu.

Tekst i melodija se već uveliko pišu.

Pišemo se uskoro

Vaš Zvrkonja 

Dara iz Jasenovca

Odlučio sam se da ne pišem blogove ako nemam što pametno za reći.

Sve do jednom.

Vrijeme je i da ja kažem koju pametnu...Barem tako smatram.

Dugo sam pisao ovaj blog no inače, jer je tema škakljiva i meni osobno teška.

Pred pet godina sam gledao jedan film na sličnu temu. Radi se o filmu "Halimin put."

Nije mi psihički bilo dobro tjedan dana.

Tada sam se zarekao da više ne gledam takve filmove.

Očito ih shvaćam previše osobno, neovisno o kojoj se strani radi.

Nijedan domaći film u novije doba nije izazvao toliku pažnju kao Dara iz Jasenovca.

Svi znamo radnju filma i u koje je doba smještena.

Namjerno kažem "domaći" jer se smatram djetetom, danas već debelo čovjekom Balkana, čovjekom koji voli sve narode bivše nam ujedinjene države.

Svi smo bili svjesni balkanskih ratova i prije nego što je film snimljen.

Svaka država bivše Juge ima po jednu Daru, svaki rat odnosi žrtve i otkriva ono najgore u ljudima koje se skrivalo. Rat je samo povod da se vidi ko je kakva osoba u duši.

ZLO je ono koje ne poznaje nacionalnost, vjeru i naciju.

ZLO je okidač svega lošeg u ljudima. Ili ga imaš ili ga nemaš.

Hrvatska nije zemlja USTAŠA!

Srbija nije zemlja ČETNIKA!

Ovo da mogu označio bi crvenim markerom.

Stalno pišem pa brišem rečenice...Što reći na tolike loše komentare za nešto što je odavno iza nas?

Zašto trovati mržnjom mlađe generacije umjesto da iz svega izvučemo lekciju za ono što su radili naši preci u bilo kojem ratu.

Ne mogu sijati mržnju kao što rade neki za nešto što nisam napravio niti se osjećam odgovornim. To smatram normalnom reakcijom modernog čovjeka.

Zbog toga Balkan neće nikad napredovati jer još živi u četrdesetima i devedesetima.

Zbog čega toliko mržnje, kada bi se trebali okrenuti budućnosti i gledati naprijed.

U najboljem i najpozitivnijem obliku film bi nam trebao služiti kao pouka, kao nešto što se više nikad ne smije pomisliti a kamoli napraviti.

Pustimo Daru da počiva u miru i okrenimo se istome i učimo mlade slozi i zajedništvu koje nam narušava najobičniji film.

Predlažem neki zajednički projekt o radnji u doba Osmanlijskog carstva.

Kad idemo do korijena neka idemo do korijena.

Toliko od mene....

Đe mi je televizor!? (vol 2)

Koronarna je 2020 godina, o tome već svi znamo.

Ponavljamo tj računamo broj zaraženih kao pačići u školi.

Kao što pjesmica kaže ,nismo se maknuli dalje od početka

pa se samo glasamo kao pačići, kvačemo taj fatalni broj i vjerujemo što nam mediji plasiraju..

Svijet je stao pod nečijom komandom a ja ne mogu vidjeti ko njime komandira!?

Što kažu naši političari dok nam se posprdno smiju u facu?

Tko se udao? Koji par se razvodi?

Navodno Kim Kardashian i Kayne West.

Njima je lako. Oni nemaju problema jer ne rade u ugostiteljstvu i ne žive od turizma.

Nije ih briga što će ostati bez posla i zavijati na mjesec.

Imaju jadni i svojih briga, kako će podijeliti milione.

I dalje ne slušam informativni program, i dalje ne vjerujem u to sranje o čika( barba) Kovidu.

Opet pišem o istoj temi...

Opet sam ja najpametniji od cijelog svijeta...

Takvog me moja Queen Mutterica rodila.

Nosi masku Zvrkonja dok svako jutro u "bazi" mjeriš temperaturu..

Moram tako...Uzoran sam radnik i disciplinirana horoskopska Djevica..

Kako bi drugačije.

Evo jedne anegdote povodnom temperaturisanja.

Pitam šefa jedan dan dok je ispunjavao tablice za kompjutorom: "Šefe ( Taj i Taj) što ako ja budem imao 39 , 2?

Odgovara mi : "Daj nemoj opet, pa nemaš toliko. Zvrkonja uozbilji se.

Ja: "Šefe, Ceca ima 39,2 pa svejedno pjeva...

Nasmijao se i rekao: "Može ti pjevati samo preko plejliste u mobitelu pa ćeš uživati.

Samo sam se iskesio i izašao.( Čovjek ne zna što je dobra mjuza)

Eh..Dragane moj, kad dođeš ti ...

Uglavnom, bit teme je da mi je ljepše biti okružen poludragim kamenjem( Jet, Aragonit i Crni Turmalin mi stoje na kompu dok pišem ovaj blog)

Iš iš negativo!

Iš Kovide!

Iš potplaćeni novinari i loše informacije!

Fujić!

Godina dana tristo korona

Nije me bilo skoro godinu dana..

I neka me nije!

Vratio sam se nešto ozbiljniji i možda malo više zreliji(samo da ne počnem truliti).

Takva je godina kažu...

Glavni krivac od kraja drugog mjeseca je dakako naš dragi Covid (nije Bosanac, ako ste na to pomislili, već navodno Azijat.)

Kako sam se nosio otkad je Firma spustila rampu i stavila me na "čekanje" kao sezonca znam samo ja.

Pošto mi pseudonim nosi takvo ime, u tom stilu sam se i ponašao.

Nisu me se ticale pretjerano medijske zabrane i ostala kljucanja sa strane.

Sad znam da imam onaj unutrašnji mir za kojim sam tragao dugo godina.

I kad se sve raspadalo zbog Covida u svijetu ja sam znao da će biti sve u redu i da je to igra samo velikih svjetskih moćnika.

Nitko nije primjetio zašto bogataši kupuju i skladište veliki dio zlatnih poluga?

Svako pametan će zaključiti o čemu pričam....

Bili smo previše zaokupljeni našim malim životima da bi se brinuli o hirovima budžovana.

I onda se dogodilo upravo to.

Jedna teta na pijaci u Wuhanu je pojela sirotog šišmiša u kojeg je netko ubacio virus i sad cijeli svijet ispašta. (osim onih koji su se zbrinuli na vrijeme). Brojke se dižu i spuštaju kao da netko igra lutriju pa koja kuglica ispane to je to.

Ta nebulozna bolest koja se manifestira kod svakog drugačije napravljena je da izazove strah i paniku.( A ja sam opet miran i slušam kako ljudi upijaju ono što im mediji serviraju).

Ljeto je pomalo na izmaku i kupimo zadnje mrvice sezone.

Da! Počeo sam raditi! I još uvijek radim.

Okrećem pljeskavice i pečem jaja za Club Sandwiche.

Gosti se ponašaju kao da se ništa ne događa, kao da je sve normalno.

A mi komuniciramo sa njima preko brnjica i lovimo dah dok im pokušavamo objasniti da se bištelen na kasi.

Neki i paničare pa viču: "Keep the distance, keep the distance!!"

Nije svatko za sve.

A ja ko ja sam uljudan i nasmijan...

Kao da se ništa ne događa , samo što mi u glavi odzvanja "Cvaj mal Pomes, mit kečap.

I tako prolazi blic sezona...

Čiken burger, Cezar salat, Beef Burger, i tako u krug.

Ne lajem utaman i ne žalim se.

Bitno da se radi dok opet na lutriji ne iskoči veliki broj pa nas zatvore.

A šta onda nakon toga?! Bit će nekako, opet sam miran. Ne grizem se iznutra kao ostatak svijeta.

Tu netko opako vuče konce. Običan puk je oduvijek bio marioneta. Od lova na vještice pa nadalje.

Samo što sada za sve krivimo čiku Covida.

Zločesti jedan! 

Rođendanski blog

Eto lipi moji, prevalih ja i 35 prvih godina!

Još dva puta toliko pa dosta!

Šalim se malo, naravno!

Imam osjećaj da što sam više stariji sve više gledam neozbiljnije na život. Ako me sreća posluži završiti ću kao neki bedasti i opičeni starkelja koji će biti glavni na nekom plesnjaku ili svadbi svojih rođaka.

Nije važno što sam jučerašnji dan proveo radno jer kad čovjek radi ono što voli nije mu teško ništa.

Podsezonski gosti iz Švabije su otkinuli za mojim ćevapčićima. J

Definitivno mogu reći da se osjećam bolje nego sa dvadeset i pet. Od jednog dječaka preplašenog od života i nesigurnog pretvorio sam se u ovo što sam danas. "Tih i povučen, dok sam obučen". Tko pročita i poznaje me , shvatit će J

Ima dana kad još uvijek ne mogu vjerovati da sam izašao iz ljuske u kojoj sam živio. Čovjek mora raditi na sebi čitavog života kako bi se unaprijedio. Duhovno i emotivno. A moj se dugogodišnji rad definitivno isplatio. Bogu hvala!

Hodam samouvjereno, sretno i ispunjeno ulicama grada kojeg volim i gdje sam našao svoje mjesto pod Suncem.

Sa napunjenih trideset i pet godina mogu reći da sam ostvario sve što želim od života i što me zaista usrećuje. Moj prvi roman će uskoro ugledati svjetlost dana u hrvatskim knjižarama , a ja uskoro počinjem pisati i četvrti dio projekta "Mladoženja" što me također veseli jer svaka napisana stranica je još jedan udisaj života novim likovima koje ću predstaviti. Najvažnije je da inspiracije ne nedostaje.

Isti roman je također osvanuo i u Amazonovoj svjetskoj e book knjižari.

Ali usprkos svemu, imam osjećaj da moje vrijeme tek dolazi.

Iduća 2020 godina će biti moja. Pripremam jednu pravu malu glazbenu poslasticu u vidu prvog samostalnog albuma za čije kompozicije potpisujem tekst i glazbu. Pritom bi naglasak stavio na sam tekst pjesama jer mi je to bila i želja od početka pisanja. Sve je stvar sreće i poznanstva s pravim ljudima. Prva dva singla su već imale premijeru na netu.

Najbolje tek dolazi! Trudit ću se da ostanem svoj i unikatan, jer mi je to rođenjem zacrtano!

Majko hvala ti što si me rodila, tog ljetnog petka četrnaestog dana, devetog mjeseca. Godine gospodnje 1984 ! 

Moralo je ljeto proći

Ja kažem: "I neka je!"

Lipi moji , evo opet Zvrkonje!

Prošlo je dugačkih osam mjeseci od mog zadnjeg bloga.

Puno se toga dogodilo. Možda sam Vas trebao pravovremeno izvještavati ali jednostavno nisam imao vremena.

Zato ću kroz par blogova ,makar jednom tjedno o svakoj temi pomalo pričati.

Prva , možda i najvažnija tema je bila promjena radne sredine. Ponovno sam se preselio no ovaj put na sasvim drugi dio grada.

Opet me je zakačio kamp i drago mi je reći da je ispalo pun pogodak. Velika mi je promjena da ponovno bicikliram do posla nakon što ga nisam vozio aktivno više od deset godina a vožnja u gustom sezonskom prometu mi je također bila nepoznanica jer u mom selu to jednostavno ne postoji i svi se voze kuda god požele...Sad shvaćam da sam odrastao na "divljem zapadu" hahahaha

Ali ne dam se! Sve za Firmu i mir u hiži pa sam i to naučio. Često sam se znao"sjetiti" šefa i kampa dok me je kiša oprala par puta ,ali sve to u dobrom kontekstu hahaha.

Čak me je jednom, također prvi put u životu "fermala" policija.

Razumijem ih , jer nitko ne bi tolerirao vožnju u suprotnom smjeru i da ti se netko ne nakači na haubu biciklom. Bilo je: "Siđite s bicikla i stanite sa strane." Osjećao sam se tako bitno dok su me legitimirali i održavali lekciju iz poznavanja prometnih znakova. Nakon umiljavanja i izvlačenja na kasni noćni sat i umor

( oduvijek sam bio slatkorječiv) uspio sam se izvući "samo" sa pismenim upozorenjem od godinu dana. Eto! Čak ne moraš ni imati auto da se policiji ne zamjeriš hahah

No vratimo se na posao, koji je glavna tema ovog bloga.

Moglo bi se reći da sam se "vratio korijenima". Nakon dvije godine pauze ponovno sam u a la carte restoranu. Sad vidim što mi je nedostajalo.. Taj stres oko naručivanja i pripremanja hrane. Sve je u tajmingu. ( Onaj tko razumije shvatit će). Iako je moj princip rada malo drugačiji od drugih, sve stignem na vrijeme. Šta reći nego da taj posao moraš jednostavno voljeti. Svo to pozitivno živciranje i stresiranje moraš kanalizirati na najbolji mogući način da sve ispadne kako treba. ( Trebale su mi godine , ali čovjek uči dok je živ) Moja djevičanska proračunatost i kalkulacija konačno dolazi na vidjelo.

O suradnicima bi se moglo svašta napisati i reći. Naravno, samo pozitivne stvari jer tako zaista i jest. Nemam problem s time da nekoga "popljujem" ako je zaslužio. Svi su zajedno jedna posebna priča koja se rijetko viđa po objektima Firme. Ne kaže se džabe da što si dalje od grada manji je stres. Jako cijenim što toleriraju moje "umjetničke bubice" koje nebi trebao ispoljavati u kuhinji ali šta da radim?

Šefa mi za razliku od prošle godine razapinju na sve strane pa mu nije lako ali on je tako naučio funkcionirati. Tvrđi je od kamena i ne da se tako lako "pijavicama". Ne daj se šefe!!

No sezona je prošla i lakše se diše jer ni Sunce više ne prži. Konačno je došla blaga i topla Jesen a mi se čujemo i pišemo uskoro.

Svašta Vam još imam za reći. 

Medijska hajka na Jelenu Karleušu

Ovih dana čitav Balkan bruji o navodnoj prevari Jelene Karleuše sa nogometašem iz Bosne. Ime neću spominjati jer sramoti muški rod svojim postupcima za tri kvarna života.

Ne krijem da volim Jelenu već preko dvadeset godina i logično bi bilo da stanem u obranu kao član njene armije fanova.

Sve što se događalo u proteklih par dana rezultiralo je velikim novinarskim linčem koji je 2013-e preživjela nakon koncerta na Ušću. Tada su u pitanju bili brojevi duša koji su taj koncert posjetili. Danas je to nažalost nešto žešće. Tu više nisu bitni ni njen brak koji je uspješno gradila preko deset godina sa nogometašem Duškom Tošićem a ni psiha cijele porodice.

Bitan je novinski tiraž, te da je se psihički raskomada.

Gore spomenuti nogometaš se navodno hvalio kako je spavao sa Karleušom potkrepljujući svoje tvrdnje montiranim slikama i snimkama gole pjevačice.

Karleuša nebi bila Karleuša da mu nije uzvratila istom mjerom..samo što su njene slike bile vjerodostojne.

U kojoj mjeri možeš biti šljam i jadnik da se fotkaš uplakan moleći nekoga da ima seks sa tobom. Ognjen Vranješ je dotakao dno! Eto..spomenuo sam ga!

Cijela priča je kulminirala nakon što je Karleuša spomenula da ima specifičan madež blizu vagine kao i tri ožiljka od carskog reza pa su svi mediji postali zaluđeni njenom vaginom.

No dobro..mi smo zaluđeni vaginama naših muških političara...Al to je samo Hrvacka...Zato Rozga i Bačićka skinite se da drugi vide da i mi imamo madeže tamo gdje treba.

Makar ih i nacrtale šminkom za oči..ili već kako se zove. Ne šminkam se pa ne znam.

Zaključak: izdrži Karleušo!! Ipak u tebi kuha lička krv vrela i možeš ti to!

Toliko od mene za sada.... Voli Vas Zvrkonja!!!

Rezime

Evo dragi moji, došli smo do konca još jedne godine u nizu ovog sezonca, romanopisca, pjesnika i šta već ne.

Red bi bio da se skupe , da ne kažem po komšijski saberu dojmovi i događanja u 2018.

Ova godina je bila pravi mali koktel lijepih i ružnih stvari.

Napustila su nas dva anđela i otišla putem rajskih prostranstava gdje sad nas negdje nasmijano gledaju i smiju nam se kako brinemo neke brige koje su zapravo prolazne prirode i ne treba ih uzimati previše k srcu. Nažalost to svako nauči kad napusti ovaj svijet.

Peđa Ivković je otišao krajem Siječnja i sve nas iznenadio svojim odlaskom. Sad negdje snima pokrivalice za novinarska događanja u Raju i divi se plavom moru odozgora.

Baba Ljubica je otišla pet mjeseci kasnije i ostavila veliku prazninu kod nas koji smo je voljeli i radili s njome, te slušali njezine mudrosti koje je prikazivala na sebi svojstven način.

Bilo je naravno i lijepih trenutaka.. Pregršt njih zapravo!

Dogodile su se promjene u sferi mog primarnog posla. Nakon višegodišnjeg rada u hotelu "Raj" vođen željom za promjenom , te uz podršku tadašnjeg šefa uspio sam doći na bolje radno mjesto. Upoznao sam nove ljude kako i novu okolinu koja se pokazala kao pun pogodak!

Kraj godine sam dočekao u "Tvornici Tabaka" tako da je ova godina obilovala novim poznanstvima i kolegama. (Više-manje dobrim)

Što se tiče hobija ,također sam napredovao i to u tri pravca..

Vratio sam se korijenima uz pisanje poezije i romana. Oživio sam staru aktivnost i počeo pisati tekst za muziku...Kompozitori javite se slobodno!!!

Također sam uspio u vlastitoj nakladi izbaciti novu zbirku poezije pod nazivom "Nevinost". Ogolio sam svoju "Nevinost" uz pomoć prijatelja i napravio još jednu recku u hrvatskoj književnosti...

89 Novih pjesama krase stranice novog projekta. Nove su pjesme zrelije i nešto veselije tematike u kojim se većina običnih ljudi poput mene može pronaći.

Završio sam još jednu etapu svoje sage "Mladoženja". Novi likovi i nove komplikacije su snašle glavne likove zagorčavajući im život.

Saga se završava u narednoj godini trećim i finalnim dijelom gdje ću zaokružiti čitavu priču oko Felixa Slavena i Linde.

Sve u svemu guramo naprijed narode! Moja draga i ja još malo bilježimo čitavu godinu i volimo se svakim danom sve više iako nas dijele životne barijere. Ovaj "luđak" radi svašta zbog ljubavi. Sretni praznici i nova 2019 godina. Puno zdravlja i sreće Vam želim a sve ostalo će doći samo po sebi.

Vaš Zvrkonja!

Fetiši

Pozdrav ekipica!

Nisam dugo pisao jer iskreno rečeno nije se imalo o čemu specijalno ni pisati dok mi danas prilikom vožnje autobusnom linijom u deset iz Rovinja za Pulu nije pala na pamet da kažem nešto o fetišima.

Pustimo kraju onaj klasicizam o sado mazo igračkicama koje svi volimo povremeno koristiti ( ja ne! ) samo se o tome šuti. Seksualni život treba začiniti to se slažem sa svima koji tako tvrde. Danas je barem izbor raznolik. No međutim opet ću se vratiti na horoskopsku bazu. Djevice iako naizgled mirne vole divljaštva u krevetu. Da prozivaju u školskim klupama prvi bih digao dva prsta...iako nisam bio uvijek takav. Samo se volim zamišljati u toj ulozi. No da se mi vratimo na fetiše...

Kao djetetu i tinejdžeru oduvijek su mi se sviđale negativke. Što u crtićima što u raznim serijama ( meksičkim jer su obilježile moje odrastanje). Vanda iz Sport Billyja me naročito palila iako je samo crtani lik. Ali Lily je ta koja je imala posebno mjesto u mom srcu.

Gina,glavna negativka u trakavici Santa Barbara mi je odvlačila pažnju svojim nestašlucima. Dok su dobrice uvijek nekako bile dosadnjikave. Svaka "meksička negativka" me uvijek znala prikovati uz ekran jer su manje-više sve dobro izgledale a i ta "kučkasta" aura kojom su zračile me privlačila kao leptira na žarulju.

To je vjerojatno uzelo pečat i na pisanje gdje mi je u romanu prvijencu glavni negativac upravo ŽENA.

O mojim osobnim fetišima bi se dalo raspravljati pa ću ih sa Vama podijeliti bez srama.

Jedan od većih fetiša mi je seks ili "hvatanje" na javnim mjestima. Uzbuđenje da ćeš biti "uhvaćen na djelu" spuštenih undermolja daje posebnu draž i posebno napaljuje.

Uspio sam označiti svaki naizgled skriveni teren u "Park Šumici" našeg lijepog grada. Dok su automobili i skuteri prolazili mi smo bili pod okriljem prirode. Adrenalin me pičio sto na sat dok su ljudi trubili i prolazili cestom a mi smo bili na planeti Orgazmos. Dovoljno je bilo samo se malo jače zagledati i uočili bi dvije glave koju su gušili uzdahe poljupcima.

I famozni Riječki Lukobran je svjedočio "šamaranju krajnika" i šokiranoj bakici koja je uhvatila maglu kad je uhvatila dvoje u akciji. Kako smo se slatko nasmijali tada... Na kraju Lukobrana kod velike table se može svašta raditi...

Također "žvaka" u toaletu trgovačkih centara ima svoju draž jer kao što znamo uvijek netko može naići. Ali to je softie prema "izlaganje aktova" u naturi. Na kraju krajeva uvijek me može izvući iz "neugodne" situacije crvenilo i spušten pogled.

Ah ti fetiši...svi nešto volimo al o tome šutimo ;)

Opet doma

Kao i svi obični smrtnici i ja imam pravo na godišnji.

Što bi rekao jedan od šefova koji nažalost više nije u Firmi:"Svi se mi moramo ponekad malo odmoriti!"

A kud da odem nego na "rodni grunt"?!

Bila su to zaista čarobna četiri dana. ( Neki bi rekli premalo da se vide roditelji i posjeti rodbina ali meni je to dovoljno) Najviše sam proveo s dvogodišnjim nećakom koji je razvio visok stupanj tvrdoglavosti čak i sa dvije godine. Izgovara par riječi samo po svojoj volji iako zna puno više. Kaže ih samo kad se zezne i kasnije više nebi ponovio da si pita.

Mene naravno obožava jer se glupiram s njime a on je ipak samo dijete, pa se veseli kad naiđe na sebi sličnom.

"Ja posijah repu" nam je bio megahit ovih dana iako sam ga kategorički nagovarao da sluša narodnjake. "Pejo Mepu, Pejo Mepu" govorio je i pružao rukice da ga nosim i plešem dok mu pjevam pjesmicu. Ima smijeh kao i svako razigrano dijete koje te tjera da se raznježiš.

U domicilnoj bazi ništa novo za par dana. Nisam se uspio posvađati sa starim kao što to obično biva. E to je možda najveći uspjeh. Doduše sve smo teme istresli kroz pola sata i preostala nam je samo šutnja. Jednostavno nismo na istoj valnoj dužini.

Ne znam odakle im dva mačića što su nabavili ali mene koji nisam ljubitelj mačaka su odmah osvojili svojom razigranošću. Tigrasti i Crni su dva jako umiljata mačića i čovjek ih jednostavno mora voljeti.

Primjetio sam da su neki ljudi počeli okretati glavu od mene kad me sretnu na ulici. Ti isti su nekada razgovarali sa mnom dok sam dolazio na odmor. Šteta....Njihov gubitak!

Ima tu još nečega...

Ja ne bih bio ja da ne izvalim neku sramotu. Radi se o jednom vicu koji sam našao na Jubu. Pustio sam ga krivim ljudima koji se indirektno ticao osoba koje su se nalazili u prostoriji. Radi se o dvije ženske osobe, meni bliske. Kvin Mutter je naravno bila šokirana mojim postupkom a meni su išle suze na oči od smijeha. Kao da me ne poznaje!? Ne smijem napisati o kome se radi jer sam dobio zabranu spominjanja.

Uglavnom dobro sam se zabavio....

Sad se vraćam pomalo u ralje radne svakodnevice...Još malo!!!

Zašto volim puste gradove nakon ljetne sezone

Mnogi primorski gradovi nakon sezone se pretvaraju u "grad duhova". I ja živim u jednom takvom.

Iako će mi ova zima za razliku od nekih sezonaca biti radna obožavam kad se grad opustoši od pretrpanih kafića i žamora veselih turista koji fotografiraju svaki kamen ulice po kojem gaze i svaku "škurnicu" ili "žaluzinu" (kako hoćete) kad podignu glavu visoko u ulicama stare gradske jezgre gdje su tako uske da se ne vidi "ni Sunca ni Mjeseca". Aktivnosti svakodnevnog života da ne spominjem. Najviše čujem kako "prde a najmanje kako se seksaju ili svađaju. ( Istrijani su jako pitoma nacija. Zato ih toliko i volim). Ovo drugo vjerojatno rade na plaži ili kad isplove "u ribe" barkom. Po stanovima ne rade.

Da mi ne bude stalno "seks u ustima" vratimo se na zadanu temu koje sam se dotakao u ovome postu.

Grad se zaista pomalo pretvara u grad duhova jer neki ugostitelji zatvaraju svoje lokale do osam sati navečer. Deset sati je već pustinja... Vjerojatno su se "nabrali" novaca tokom ljeta pa nema potrebe. A nema ni za koga, ruku na srce.

Tako da se u gradu do dva popodne okuplja lokalno stanovništvo na kavicama uz ugodni razgovor i kasnije svi bježe svojim obavezama. Nema više dosadnih turista i "dojilja u letu".

Jednom sam vidio kako je žena izbacila ciku punu mlijeka na izvolte i na sred glavne ulice počela dojiti svog nasljednika koji je cicao što se da. Pravo i ima!

Da ne spominjem bicikliste koji voze u krcatim ulicama i nije ih briga dok je to lokalcima strogo zabranjeno...Pravo i pravica!.

Uglavnom! Došlo je moje vrijeme mira i tišine!

Turisti dragi sretno Vam bilo i zaradite puno para da ih opet možete trošiti od proljeća u našem gradu..

P.S Pišem ovaj post uz trakavice Lady Gage i neke turske pjevačice jer su mi počele otvarati sasvim neke nove svjetove u vidu pisanja. "Kostur za treći i finalni dio Mladoženje je gotov i samo da prepišem u odlomke i "finija san" što bi rekli moja braća Istrijani. Bit će to zanimljiva trilogija. Stoga izdavači znate gdje sam!

Kasandra vrati se! ( CRO DANCE)

Preslušavao sam danas neke stare cd-e sa starom Hrvatskom muzikom dok je još valjala.

Pričam naravno o danceu 90 ih u Lijepoj Našoj. Tada je i postojala ta famozna "estrada" koje se današnja mladež i ne sjeća.

Banfićkina Šumica 1 i 2 su bile među top deset. Tu je naravno i Senna M i njegova supruga Dalia. Pjevao je "Kad si bila ti beba malena" itd , itd.

E. T i neizostavna Vanna koja je ostavila pečat na grupi i nijedna pjevačica nije postigla što je ona. Dino Dvornik je donio dašak "Afrike" u matičnu državu i sve nas zaludio. Čak i Vlatka Pokos nakon "Modrog neba iznad Zagreba je "ubola" jedini hit u pjevačkoj karijeri. Govorim naravno o pjesmi "Kad će taj Petak". Bio sam tada u petom razredu osnovne i cure su pjevale na sav glas dečkima koji su tek krenuli u srednju. A nas balave dečke naravno nisu ni pogledale...

Uživao sam u tim pjesmuljcima koji su dizali narod i van granica države. Tad je negdje i počela Colonia koja je jedina i opstala godinama na tronu. Ali ništa ne traje vječno pa tako ni ona. Nova pjevačica je ispala kao promašaj a ni Indira se nije snašla u solo vodama.

Vraćam se u devedesete gdje se izdvojila jedna pjevačica u moru densera. Pričam o Kasandri ( Davorka Ručević). Izdvajala se što glasom koji je bio ispred svog vremena, što provokativnim stajlinzima. Njezin mega hit "Sladoled je doživio i novi aranžman pred par godina ali po meni original je ipak original.

Kasandra je izdala par albuma i sredinom devedesetih nestala sa glazbene scene. Mogu je slobodno nazvati pretečom svjetski popularne Jelene Karleuše. Imao sam njezin poster u sobi u provokativnom izdanju. Bila je živi dokaz seksipila i bez estetskih operacija. Dobro ,dobro... Izuzev usana.

Već godinama želim da se vrati i pokaže ovdašnjim pjevačima tko je bila i ostala "Mama estrade" jer je Hrvatska nema.

Sve se svelo na Rozgu i Severinu koje ubodu hit kao ćorava koka zrno. Ostali pjevači i pjevačice pokušavaju nešto napraviti. Muški tabor zastupaju Tony Cetinski i Massimo Savić koji se još drže kao najpopularniji iako sam više volio njihove starije pjesme nego ove danas.

Institucije poput starog Magazina, Miše Kovača , Olivera Dragojevića i ostalih neću spominjati jer zaslužuju blog od 20 stranica. A i nije im mjesto u ovom žanru muzike.

Stoga živio Cro Dance 90 ih!!!

Gdje je nestao stari turbo - folk!?

Dotaći ću se one stare poznate "Punk is not dead"

Ali narodnjaci svakako jesu! U navalama modernog zvuka koji već izlazi na uši svakome dobrom poznavaocu turbo folka i nostalgičara za "lakim notama"(Briga me što ću završiti na stupu srama radi ovih riječi , jer ja sam jedan od onih što ih sluša i trijezan a ne iza ponoći nakon što ga obuzmu promili) šundovski turbo folk je sahranjen i oživljen nekim novim trendom koji sve više uzima maha.

Ne kažem da ne treba ići u korak s vremenom ali to naša raja radi "klimavo". Stranih obrada nikad nije bilo više. Stari Tarkan je pao u zaborav i preuzeli su ga neki zapadnjački ritmovi sa primjesom balkanskog zvuka.( Preporučujem njegov novi album jer je perfektan! Čovjek je ostao svoj i to radi odlično) Jednostavno se ne vidim u moru Hip Hop - a i Rap - a. Čast izuzecima.

Dvojac iz Bosne radi "pravu priču" dok ostali pokušavaju kopirati kopirano. Stara garda izvođača turbo folk muzike kao da su se sakrili u mišju rupu i ne rade ništa po pitanju da bi obranili boje zastave stare melodije koja nas je nekada dizala do maksimuma. Neki su se čak i pokorili današnjim trendovima.

Nažalost sve je ostalo na pokušaju istoga. Kao da su se pomirili sa životom na staroj slavi i sad zabušavaju.

Željan sam stare dobre melodije iz nekih davnih dana čije pjesme žare i pale dan danas.

Stoga sam od tuge i razočarenja "prešao" na muziku koju nikad nisam slušao. To je naravno "strana glazba".

To su neki moji prijatelji sa oduševljenjem prihvatili jer se nikad nismo slagali u tom pogledu. Ali još se ne dam! Posebno mjesto u mom srcu ima turbo folk iako ne prestajem slušati Duu Lipu i Lady Gagu!? Da mi je netko ranije govorio, nebih mu vjerovao! Šta ti je život. Dok se ne vrati stara folkerska muzika ne skidam se sa strane. IZ PROTESTA! I šlus!

  Egipatska mačkica i Monstrum

Silom prilike smo razdvojeni, znate?

Nije sad da se nešto žalim jer imam svoju slobodu ali s druge strane vezan sam za "predmet" mog obožavanja....

Vodimo živote na svoj način i to je sva čar.

Trudimo se viđati što češće i to su trenuci zaista za pamćenje. Naravno seks je nezaobilazna stvar gdje smo vatreni.

Da živimo zajedno kao i svaki "normalni" par dosadili bi jedno drugome sigurno jer bi se otkrile neke mane i "manice" i to ne bi valjalo.

Ubilo bi našu vezu.

Volimo se maksimalno bez obzira. Devedeset posto poruka nam se svodi na "Volim te" i "Sve si moje na svijetu". I to zaista jest tako jer kao što kažu:" Što se vidi u očima ne može se sakriti". Djela su prisutna i dokazuju sve.

Al kako začiniti taj naš odnos kad se ne možemo sastati kad poželimo? Taj "okov" na prstu nas sprječava da budemo potpuno sretni. Al kad je sreća bila ultimativna?

Hmmm...dobro da sam maštovit jer ima zbilja dana kad mi libido divlja a ja nisam u prilici da budem intiman sa svojom boljom polovicom...

Život me tokom godina pretvorio u "egzibicionističkog mostruma" jer volim svoje tijelo i ne sramim ga se pokazivati a i zašto i bi? Zašto svi nebi? Bio sam sramežljive prirode kao dječak pa sad sve nadoknađujem.

Ne kažem sad da svi moramo odbaciti odjeću i goli "đikati" po ulici ali slati golišave fotke svojim partnerima možemo bez manjka samopuzdanja i srama. Svačije je tijelo na svoj način lijepo. Takvima nas je Bog stvorio i dalje ne ide.

Sve ostalo je "izvještačavanje" sebe i svoje plitke psihe. Iako imam nedostataka kao i svi, ne bih se odlučio na operaciju bilo kakve vrste jer se volim takav kakav jesam. A voli me i moja bolja polovica. Voli i mog "ćelavog monstruma" kojeg održavam takvim jer je vruće a i izgleda moćnije. ( Momci samo naprijed! Bit ćete zadovoljni a i manje ćete se znojiti.) I vaša "Egipatska mačkica" će vam biti zahvalna. Naravno ako ne prati trendove neke Perzijske sunarodnjakinje.

"Egipatska mačkica" je sinonim za obrijanu cuPi... Monstrume ne treba objašnjavati...

Nudistička plaža. Što je to?

Od malih nogu sam naučio biti sam. Dok mi se nije dopalo da sad u 34-oj se najradije osamim nakon posla. Ali imam prijatelje! Nisam usamljen

Neki su tu povremeno, neki dođu s vremena na vrijeme. Čisto da vide kako sam.

A ima nekih koje i ja posjećujem također povremeno. Onda kad mi se posjećuje nekoga. Tad odem u grad što ima Arenu. Bio sam par puta i prigrlio sam ga kao svog rodnog. Tamo mi živi prijatelj s kojim se volim družiti.( Ako me razumijete.)

Ispijamo pivo, obilazimo staru vanjsko gradsku jezgru i tako. Obojica volimo sve što vole mladi. Kako što pjeva Dara Bubamara.( Moram je spomenuti, jer ću puknuti)! On je već preplanuo od sunčanja na plaži, ja nisam. Uvijek prilikom sunčanja dobijem ten Bika Koji Sjedi sa blagim tonalitetom Pučke kobasice. (i to polupečene) Da bih na kraju završio sa jednom sivom nijansom, te opet završio kao Casper.

Odlučio sam da ostajem Casper ovo ljeto.

Sjedili smo na terasi jednog kafića i ispijali pivo. Ljeto je uzimalo svoj danak i nemilice je pržilo vrući gradski asfalt. Nervozni vozači su trubili jer je već bila popodnevna špica i svi su išli s posla kući. Njegov prijedlog me ošinuo...

"Što kažeš da odemo na kupanje danas"? To bi značilo da se otisnem na nepoznate arenske plaže meni još uvijek nepoznatog grada koji ima samo kameniti pristup moru.(Tako sam čuo iz priča.)

"Kud da krenem bez kupaćih gaćica. Zar da se kupam gol?" Upitao sam ga u nevjerici. Priznajem da su me oduvijek privlačile takve plaže ali nisam nikad "imao muda" ( mislim, ovaj imam ih al tako se kaže) zaista ih posjetiti i osjetiti konačnu slobodu kupanja. No izgleda da je pivo uradilo svoje i ja sam dobio uzlet za egzibicije i prelomio sam u sebi. "Onda idemo na nudo plažu! Vozi me do tamo, ionako mi treba osvježenje.

On se samo nasmijao i rekao. "Ja imam kupaće, nije strogo nudo plaža koju ja posjećujem". Prekinuo sam ga. "Hoću malo divljeg života...Dugo sam bio ukalupljen. Radi mi se nešto ludo danas!"

Plaža se nalazila van grada, zaklonjena od znatiželjnih pogleda. Divljeg tipa. Također sam prvi put obukao "šlapice za more" da se moju tabani ne bi posjekli na oštre stijene prethodno ih kupivši na nagovor prijatelja. ( Malo pičkasto ali preporučujem svakome). On je svoje izgubio tako da je plivao u japankama.

Iznenađujuće lako sam se snašao nakon što sam prostro ručnik na vrele stijene te se skinuo kao od majke rođen. Bio sam ponosan na sebe što sam se "razjajačio" među mužjacima. Podlaktio sam se i promotrio konkurenciju. Par nagih mladića su se nalazila oko mene i nisu se previše obazirali na pridošlicu. Nisam se sramio ni svoje aristokratski bijele guze.( Nije bilo ženki u blizini...ups..Opet lajem previše) Bilo mi je lako jer sam naspram njima imao što pokazati. Ali nažalost nikome demonstrirati ( ha ha ha ). Onaj magarac što me doveo je već bio na pola puta do ulaska u toplu morsku vodu. Dokrebljao sam do njega u šlapicama i klateći ( znate već čime) se prepustio čarima mora. " Ovo je zakon! Kao da sam rođen u moru". Glasno sam rekao, osramotivši i sebe i njega. Eto odgovora kad se zapitam mogu li biti veća seljačina. Golaći koji su se sunčali na stijenama su se samo nasmijali a moj prijatelj dobio nijansu u licu Bika Koji Sjedi. Uglavnom.. Nudo plaža je zakon. Eto sad znam i ja u 34 oj.

Čovječe , gdje mi je TV

Sve se danas vrti oko te "čarobne kutije". Nemam televizor u stanu ali ipak idem u korak sa dnevnim informacijama koje se dešavaju u državi i svijetu. Nemamo salve rijaliti programa kao susjedi i more starleta koje plijene pažnju i drže okovane za televizor sveopće pučanstvo. Naša žuta štampa su naravno političari. Jer nitko ne može slagati i "dovesti vodu na svoj mlin" a da narod ostavi u toru poput ovaca. Poput Che Guevare boli me nepravda. I boli me kako nam je serviraju u paketu. A Hrvati plaču nad svojom sudbinom i kače se za ono što im je jedino preostalo. Blaženo domoljublje i patriotizam. Ljubi svoju šahovnicu i gutaj sranja. Imamo Hrvacku! Neka! Dok je ovaca bit će i Hrvata....

Mogao sam i ja biti netko tamo u državnom vrhu da sam marljivo učio i znao se pretvarati. Ovako sam samo ubogi kuhar što piše poeziju iz hobija. Nemam televizor niti ću je ikad imati. Sve dok nam se drž

avne starlete maknu iz "prime time" rasporeda te ne dođu prave silikonske "prsače" da narod pase oči dok one vrte svojim atributima.

Dok ovo pišem još jedan doktor je napustio "Ljepu Našu" i još jedna kola hitne pomoći su ostala bez liječnika. Tko će idući umrijeti?! Moramo se naučiti biti neotporni na sve osim na tajming od svake četiri godine gdje na listiću zaokružujemo "sudbonosni broj".(Naravno i dijaspora,da se niste usudili ne zaokružiti.) Al sve mi to znamo al znaju i oni da znamo. Problem je što nemamo muda. Tu je problem.

Idem opet u svoj svijet i okrećem ključ sa unutarnje strane. Čekaju me Feliks i Slaven, moji prvoborci duginih boja. Tamo mi je lijepo. Ni oni ne gledaju televizor.

Život

Kad smo kod života...Da li je značenje samog poštenja na začetku da nemaju sva djeca pravo na roditeljsku ljubav i brigu nego su ih puni domovi za nezbrinutu djecu. Svake se godine tobože skupljaju novci za dotične.Tad smo svi "humanitarci" prvog reda i svi se brinemo. Slavne osobe se udružuju skupa jer i to im je dobra reklama i pokazuju svoju drugu stranu srca a ne gramzljivost za novcem već da i oni mogu raditi volonterski.

I na kraju te iste pare odlaze tko zna gdje samo ne jadnoj dječici bez majki i očeva. Gdje je tu poštenje?

Tipičan moderan brak o kojem se šuti.

Nitko se ne želi miješati o događanjima između četiri zida a čuje se sve kroz njih. Ovdje je žena žrtva.

Sve zastarijeva samo nasilje u obitelji ostaje nepromijenjena tema kroz godine. Koliko smo evoluirali u toj sferi? Šaka ostaje šaka. Skupljenih pet prstiju. Ovdje se tipični muški rod. Predstavnici"alfa mužjaka"pretvaraju u zadnje pičketine na planeti Zemlji.

Da pomaknuli se jesmo! Dižu se glasovi i stavovi. Žene se brane ali opet nedovoljno jer većina i dalje šuti i trpe zlostavljanja sa strane njihovih bračnih odabranika.

Ovdje ljubav ili strah dobivaju sasvim neko novo lice. Nek se zna tko je "muško" u kući.

Do kad ćemo dokazivati svoju jačinu prema nježnijem spolu šakama i udarcima???

Poštenje ravnopravnost ili nepravda...

Dali smo dovoljno pošteni jedni prema drugima?

O tome nas uče u školama od malih nogu. Učitelji, vjeroučitelji i ostali titulaši što zvjerski propagiraju sve što nisu radi profita a i sami su barem jednom ukrali ili "zaboravili "vratiti izgubljenu stvar ili novac. Al dobro. Time valjda zatrpavaju svoju lošu narav jer takvi smo mi ljudi. Uvijek ćemo duge lakše posavjetovati nego primjeniti na sebi rečeno drugoj strani.

"Prvo čovjek kreće od sebe". Tako su nas barem učili oni iskusniji i stariji..

Dali vam je dosta poštenja napaćeni svijete!?

Poštenje

Prije nego što sam počeo "pretakati" svoje misli na papir razmišljao sam koliko je isplativo biti fin u ovom vremenu gdje tobože cenzura ne postoji i koliko će biti objavljeno teksta cijele priče. Nakon kratkog nećkanja odlučio sam raspaliti iz cijele moguće artiljerije pošto ni privatno ne biram sredstva. "Brutalno iskren" bio i ostao. Kako prema sebi tako i prema drugima...

Ovo su moji "Poroci Svijeta"

Poštenje

Počet ću pitanjem ovu debatu. Kako ostati pošten u današnjem svijetu?Gdje svatko čeka priliku da ti zabije nož u leđa hladnokrvno bez da trepne a ti da ostaneš imun na sva sranja koja te počnu zatrpavati. Biti POŠTEN je približno u nekom mom viđenju čitave stvari znači izigravati modernog Isusa Krista. Znači primati žrtvu bez da očekuješ da ti netko vrati učinjeno. Takvi smo mi ljudi. Obilježeni bar kodom iza leđa. Doduše skrivamo ga širokim ovratnikom pogotovo u ova hladna vremena. Poštenje danas više ne postoji. Ono isto kojeg su naši stari dizali u bescjenje kao kad su ljudi sa sela odakle sam i ja potekao pomagali jedni drugima u polju. To se tad nazivalo "Bratstvo i jedinstvo". Sada toga više nema. Tu su opet neki novi klinci u igri. Druge sestrice se igraju patronažnih sestara milosrdnica. Tako je to. Pomirili smo se sa time i živimo da preživimo.

Znači li biti pošten kad staviš kondom prilikom jebanja ili da budem fin "spolnog odnosa" o kojem se danas opet više priča nego što se radi(čast izuzecima) pa prepoloviš zadovoljstvo zbog rizika da ne bi stvorio novi život kojeg čeka patnja isto kao i tebe. Jadni pederi su tu opet najebali. Njima se također nameće kondom iz zdravstvenih razloga jer "gospodina" moraju gurati u bulju i skraćuje užitak (nisam probao. Tako se priča).Da obje strane ne bi umjesto na mostu platili nego na ćupriji. Gdje je tu poštenje!?Budi pošten pa jebi bez kondoma. Ionako ga život sam ne koristi..

Radi guza ko meduza

Ustadoh danas prije šest ujutro kao vještac!? Šok za tijelo jer inače spavam do 11.

(Moja bi tetka rekla da s tim pristupom nikad neću imati "bijelih pčela")

Al šta da radim? Valjda i za mene s početkom današnjeg dana ima nade.

Nakon vrtnje po krevetu shvatio sam da mi je najpametnije da ustanem. I da napravim nešto korisno za sebe. Dnevni rituali nisu izostali ma bilo koje doba dana bilo. Ja sam "naštiman" stalno po istoj šabloni. Nakon doručka sam se dosjetio da bi još malo trebalo "šminkati" novi dio "Mladoženje" koji sam napisao i dobro napredujem. Polako pa sigurno!

Dobro mi je krenuo dan jer su mi počele padati na pamet sjajne ideje. Počeo sam se znojiti kao prasac veće oko devet što me natjeralo na idući "biser". Vrijeme je da ova "Velika Bijela Psina" posjeti jednu od rovinjskih plaža i da zadere površinu morskih dubina u blizini obale. Nisam ni jednom još ove godine.( Sram me bilo)

Nadobudno sam se obukao kako i dolikuje i krenuo na obližnju kamenitu plažu ispod crkve. Dovukao sam se sramežljivo tražeći mjesto gdje bi se mogao zavući. Već i oko devet su strateška mjesta bila zauzeta pa sam se morao zadovoljiti ponuđenim. Lijeno sam se skinuo i zabljesnuo druge svojom "bijelom pojavom". Dobro da je većina imala sunčane naočale, inače ode vid! Obukao sam šlapice za kupanje i odlučio zaplivati da "probijem led". Društvo mi je pravilo par kupača i mnoštvo bijelih jajašaca malih morskih žarećih nemani.

Izdržao sam u vodi cijelih petnaest minuta bježeći od "roditelja" meduza koji su čuvali djecu. Još mi samo fali da me opeku pa da izađem kao da sam bio u koprivama. "Begaj ti Pero van dok je ura". Kažem sam sebi. Tako sam i napravio. Još sam malo ležao na ručniku "stapajući se" se sa bijelom istarskom grotom.(Al jbg kupaće su me izdavale.) Nije mi se "cvrljilo" na Suncu koje je već peklo pa sam se opet odvukao u svoj brlog kao pravi Goranin.

Tako sam otvorio sezonu kupanja u Kolovozu...

KAD TE ZBOG FRIZURE DOČEKAJU NA NOŽ

Blog koji dokazuje i pokazuje malograđanštinu u ljudima iako žive moderan život...

Bratićev sin je slavio rođendan i bio sam pozvan u rodno mjesto na drugi rođendan našeg Malog Princa. Cijeloj rodbini je centar svijeta pa tako i meni.(Malo više od njih) Pripremao sam se za ovaj dan većinu sezone pošto radim u ugostiteljstvu jer ga zbilja volim kao svoje rođeno dijete.( Iako ne znam kako bi se našao u toj ulozi roditelja pošto sam "zvrkaste" naravi.) I najzad je došao taj dan. Pokrenut nekim polovičnim simptomima "homesicke - a ( ispričavam se na amerikanizaciji riječi) odlučio sam posjetiti domicilu iako je ona u meni stvarala imaginarni kavez u svakom obliku te riječi. Pričat ćemo i o tome ali danas je na repertoaru famozna frizura.

Ujutro sam krenuo sam veselo iz Rovinja prema Rijeci obalnom autobusnom linijom , te sam veselo putovao sve do Opatije kad su se dogodile komplikacije u prijevozu. Na suncu koje je nemilosrdno grijalo ( a i vrijeme mu je, pošto je ljetno doba) autobus se zaustavio na stanici te smo čekali pomoćni koji nas je prebacio do slavne riječke "Žabice". Taj "seks na suncu" od čekanja trajao je čitav sat vremena i vjerujte mi nisam uživao. Bili smo znojavi ali sa živcima napetim kao strune gitare. Kroz pola sata su došli po mene gdje sam čuo u autu majčinu famoznu izjavu.

Nakon skoro desetogodišnjeg stila šišanja koje sam njegovao kao muškarac odlučio sam se na malo drugačiji korak. Istina bilo je tu svakakvih izvedenica irokeze ali općenito sve je bilo na isti kalup. Moja frizerka je to sa oduševljenjem prihvatila. Volim joj se dati u ruke jer uvijek pogodi suštinu. Kao da sam spavao skoro desetljeće i nisam se htio maknuti iz kalupa promjena. Riječ je naime o nekoj polu boemskoj frizuri koja bi označavala malo dužu kosu na vrhu glave( možda budem vezao i repić za koji mjesec) te obrijano sa obje strane. Ništa novo..Tako nose danas manje-više svi. Najmanje desetak rođaka me je upitalo: "Što si to napravio od glave?" dok je moja majka zadržavajući ponosni puritanski imidž u 21 stoljeću napomenula:" Uzet ću škare i ošišat ću mu taj pramen s glave što štrči dok bude spavao."

To je valjda pobuđivalo u njoj osjećaj dominacije i čvrstine. Okrenuo mi se želudac za 360 stupnjeva jer je to već jednom napomenula kad sam čekajući sjeo u sestrin auto kad je uz pratnju dečka i sestre došla po mene kod jednog riječkog semafora gdje smo se dogovorili da će me pokupiti. Mene je baš bilo briga. Ja sam imao željeni polirani komad Karneola i divio sam mu se. Zaista sam odabrao unikatan primjerak poludragog kamena. Bilo mi je najvažnije da dođem i da proslavimo kako treba rođendan Malog Princa. Prevalio sam preko glave i sredinu i klimu iz koje sam odavno izašao. Čini mi se kako mi godine prolaze da nikad nisam tamo ni pripadao. Brojni komentari na račun šišanja su mi slegli dojmove na minimum. Još jedan dokaz kako je biti drugačiji. Makar to bio i obični način šišanja ne prolazi u selu. Tako je to kad si "Zvrkast" od rođenja.

Rođenje ZVRKONJE

Kako i zbog koga sam počeo pisati blog

Ne zovem se Zvrkonja. To mi ime ne piše u osobnoj karti.

Trebam li se izražavati književno pošto sam deklarirani pjesnik i književnik? Mislim da ne treba pošto ću što zornije prikazati viđenje nekih svojih pogleda na život i svijet na način Perice Šlata ili Petra Černova kako se potpisujem kao umjetnik.

Odakle da počnem? Previše pitanja postavljam pa ćemo po redu...

Sve je počelo prije par mjeseci kad sam se zaputio u Pulu na pregled koji sam dugo ganjao da bih došao na red. Zdravstvo ko zdravstvo uvijek radi komplikacije pa tako i ovaj put. Dogovorio sam ga na nesvakidašnji način, ali sam ipak uspio doci do svoje Dotoresse. Pregled je prošao u ugodnom tonu jer je ona po prirodi vesela i komunikativna mlada osoba a i profi je u svom poslu. Tako da je uspjeh zagarantiran. Nakon pregleda čekala me bolnička posjeta na onkologiji. Od kancera na plućima je bolovala meni jedna draga osoba. Nažalost je gad bio jači od nje i tu je bitku izgubila. Ostavila je veliku prazninu među nama koji smo radili s njome i voljeli je. Bila je posebna ličnost ta naša Baba i zaslužuje svako zlatno slovo koje pišem. Da se vratim na priču dalje..

Nastavio sam u bolničkom kompleksu tražeći odjel onkologije gdje je ležala moja frendica. Na kraju hodnika onkologija nalazila se soba gdje su medicinske sestre čavrljale o špeži i ostalim nebitnim stvarima koji bi im skrenule misli na nešto veselo. Glavna sestra me uputila do sobe gdje je ležala Baba. Zadnji krevet s lijeve strane je bilo babino odmaralište. Spavala je kad sam došao. Pitao sam : "Baba dal spavaš?" Ona se blago trgnula i ugledala me. Odmah sam je izljubio. Nisam znao što bi rekao. Rak je vec metastazirao i nije bilo spasa.Ali to sam zadržao za sebe i odlučili smo se još malo lagati da će izaći kao pobjednica iz ove životne bitke. Ionako omanja žena činila se još manjom spojena na infuziju. Dočekala me sa suzama u očima od sreće. Stavio sam joj na bolnički ormarić sok i krekere koje je voljela.

" Evo ti da se malo osoliš" rekoh joj na što smo se oboje nasmijali. Ispitivala me od novom radnom mjestu na koje sam prešao ove sezone. I dala mi par korisnih savjeta.( Baba sa dva završena fakulteta kao i sa trećim životnim ipak je morala nešto znati.) Cijenio sam je jer je bila oštra na jeziku i svakome je skresala u brk šta ga ide.Već je prešla šest banki i nije ju bilo briga za tuđa mišljenja. Voljela je moju poeziju i uvijek je imala posebno objašnjenje za svaku pjesmu koju je pročitala. Sjećam se da je ovog proljeća plakala na pjesmu Križ koju smo čitali kod zajedničke prijateljice na kavi. I nije bila jedina... Uspoređivala me je sa Nietzscheom što mi je jako imponiralo jer je bio svjetski pjesnik.(iako ga nikad nisam čitao) Izuzev svega voljela me je kao i ja nju. U žaru razgovora postavila mi je jedno pitanje koje me ostavilo malo bez teksta. "A zašto nebi počeo pisati blog?" "A o čemu da pišem Baba?" Odgovorio sam. " Piši o situacijama na poslu", našalila se."To je tema o kojoj bi bilo materijala na pretek za pisanje na što smo se oboje nasmijali. Stavila mi je bubu u uho i to je bilo dovoljno. U svega pet minuta se sveo razgovor jer me je simpatično otjerala iz sobe. Sve previše ju je umaralo. Kancer je uzimao sve više danka. Izljubili smo se za kraj. Pa sam se vratio sa ulaza da je još jednom poljubim. Znao sam da je više neću vidjeti živu. Baba ovaj blog posvećujem tebi vragolasti moj anđele. Znam da me sad gledaš sa neba i smiješ se slaveći još jedan svoj trijumf.

O meni pjesnik, pjevač , književnik

Dolazim iz mjesta u Gorskome Kotaru po imenu Moravice. Poezijom sam se počeo baviti 2007 e godine sa mišlju da neke svoje misli prenesem na papir, Veoma sam ponosan na svoje izdane dvije zbirke pjesama "Zaspao na Javi i " Nevinost ". 

Pročitajte više

Zanima me Vaše mišljenje

Kontaktirajte me