Rođendanski blog
Rođendanski blog
Jučer sam napunio 34 godine. Moja Kvin Mutter i ja ga slavimo skupa jer smo dan razlike. Ona je 13- og rođena. Skoro me je dobila za 18 ti rođendan. To je dan kad se skupa ludiramo i praktički je to dan za majku i sina. ( Nisam mamina maza, samo je poštujem) No dobro vratimo se na priču od jučer...
Jučer mi je Maestro bio na opciji "Raspali". Koliko to moj djevičanski karakter dozvoljava. ( Djevice su jako štedljive i ne rasipaju novac). No prije svega trebalo je prošetati Korzom u mojoj Indijskoj "pidžami". Kao što mnogi kažu. Neki su čak rekli da sam pobjegao iz ludare iako ne vjerujem da imaju tako udobnu odjeću kao što je moja indijska.
Kvin Mutter me dočekala u jednom kafiću na Korzu dok je ispijala kavu s kolegicom s posla. Ostala je u čudu kad je vidjela što imam na sebi. Odmah je pala kritika. "Što si to obukao na sebe?! Zašto si došao u pidžami? Sretan rođendan sine! Izljubili smo se, te sam i ja njoj čestitao njen.( 52)
- Mama, te znaš mene! Rekoh joj.
- A znam...reče i otpuhne...
Nakon što smo se razišli sa njenom kolegicom krenuli smo uzduž Korza...
Mogu reći slobodno da sam ga " prešao" po načinu odijevanja. Da sam gol prošetao nitko ne bi obratio pozornost. Nije mi jasno čemu tolika strka oko obične dvodijelnog indijskog kompleta.
Kvin Mutter se užasavala kako su nas ljudi promatrali.
- Hajde idemo u dućan da ti kupimo neku jednobojnu majicu. Vidi kako pilje u nas. Ja sam "cvjetao" i osmijeh mi nije silazio s usana dok sam "upijao" svačiji pogled koji mi je bio upućen.
- Mama pogledaj kako su svi oni isti dok sam ja različit. Zar te to ne čini ponosnim?
- Onda si i ja moram kupiti jednu takvu da budemo isti.. Gori si od one tvoje Karleuše... Reče ona.
- Mislim da je Karleuša bila u tom trenutku mala beba za mene koju sam pozornost imao.
Kasnije smo otišli u jednu novootvorenu pizzeriju na rivi pojesti originalnu Napoletanu. ( Jedino oni u državi imaju certifikat za pravljenje pizze po originalnoj recepturi.)
Ove godine puhanje svjećica je neslavno završilo jer smo kupili prskalice u obliku brojeva. Nakon bezuspješnog paljenja broja 4 odlučili smo da nema smisla pošto je trojka već dogorjela. Uzeli smo Cheese cake i Jaffu, te se po običaju prežderali. Tko jebe svjećice.
Nakon šopinga smo se rastali.
- Kad ćeš doći kući? Upitala me Kvin Mutter.
Za mjesec dana mama...te znaš. Rekoh joj.
- Da nisi došao u tome što sad imaš na sebi jer ću uzeti škare i sve ću ti razrezati a još ću te i ošišati...(Još je boli moj "pramičak")
- Ajde budi normalan makar jednom u životu! Nastavila je..
- Ali mama ja nisam normalan, kako ne kužiš?! Bit će hladno pa neću morati nositi ovo što nosim sad.
Izljubili smo se i ja sam nastavio Rijekom do dućana po poklon za moju kolegicu Djevicu.. ( I dalje su me gledali)...